Stigli ste u park, a vaše dijete je sa sobom ponijelo svog omiljenog dinosaura. Prilazi mu drugo dijete, želeći se poigrati njegovom igračkom. Vaše dijete čvrsto drži dinosaura, nespremno da ga podijeli, počinje plakati.
Što vi činite u toj situaciji? Kako reagirate?
Ovo su situacije u kojima se roditelji često mogu naći. Mnogi u ovim situacijama osjećaju sram i neugodu i, u želji da pred drugima njihovo dijete ne ispadne „škrto“ i „neodgojeno“, mogu reagirati na sljedeće načine:
- Ajde posudi dječaku igračku, vidi kako te lijepo zamolio.
- Daj mu igračku, brzo će ti vratiti.
- Nije lijepo biti škrt.
- Ni on tebi neće ništa posuditi, ako ti ne posudiš njemu.
Probajmo se staviti u djetetove cipele. Zamislite da sjedite u parku, dok se vaše dijete igra. Prilazi vam potpuno nepoznata osoba i pita vas: Možeš li mi posuditi svoje sunčane naočale, vratit ću ih brzo?
Kako biste reagirali?
Dijeljenje, vještina koju želimo naučiti svoju djecu, kako bi jednoga dana bila empatična i osjetljiva za druge, neće se razviti time što djecu prisiljavamo na dijeljenje. Za to djeca trebaju biti razvojno spremna te trebaju vrijeme za uvježbavanje.
S obzirom da je učenje vještine dijeljenja proces, važno je u tom procesu reagirati primjereno, biti djetetu podrška i imati realna očekivanja. I kao u većini slučajeva s malom djecom, nije uvijek bitan ishod (hoće li dijete podijeliti igračku ili ne), već što je dijete u tom procesu naučilo.
Praktična rješenja za ove odgojne dileme dala je Vedrana Domaćinović Pičuljan, pedagoginja iz Centra za podršku roditeljstvu Rastimo zajedno koja je gostovala na Hrvatskom radiju u emisiji "Škola za roditelje".
Zanimljiv razgovor o temi dijeljenja igračaka možete poslušati OVDJE
Objavu pripremila: Diana Panjković, pedagoginja
