Terapeutska igra
Povezanost igre i socio-emocionalnog razvoja djeteta
„Dječja igra je mnogo više od zabave, ona je vitalni dio dječjeg intelektualnog, socijalnog i emocionalnog razvoja.“ (Petrović-Sočo, 1999, 10) Igra je mašta u praktičnom djelovanju te glavni način na koji djeca komuniciraju, eksperimentiraju i uče (Cohen, 2011).
Igra je usko povezana s emocionalnim i socijalnim svijetom djeteta. Emocionalni razvoj jedan je od najvažnijih procesa u razvoju čovjeka, a razvijena emocionalna inteligencija je ključ uspješnosti u životu. Ona se odnosi na sposobnost osobe da prepozna i verbalizira vlastite i tuđe emocije te da te informacije koristi u svom daljnjem promišljanju i ponašanju. Kroz igru djeca uče prepoznavati i imenovati emocije, a igra im ujedno omogućuje da te emocije i prorade.
Primjena terapeutske igre u vrtićkom okruženju
Jedan od nekoliko načina igranja s djetetom je i terapeutska igra. Terapeutska igra je značajan alat u prevenciji različitih socio-emocionalnih poteškoća do kojih dolazi uslijed stresnih i traumatskih događaja u djetetovu životu. Značajna je za dijete jer mu omogućuje da proradi emocionalno proživljena iskustva te da spontano i nesvjesno projicira sve što je vidjelo, čulo i doživjelo. Osim toga, pomaže mu da zadovolji emocionalne potrebe koje mu otežavaju zdrav psihosocijalni razvoj, razvije samokontrolu, poboljša svoje samopouzdanje i sliku o sebi te razvije strategije suočavanja s problemom i njegovog rješavanja.
Kome je namijenjena terapeutska igra i tko ju provodi?
Terapeutska igra namijenjena je primarno djeci od 3. do 12. godine života, no primjenjiva je i u radu s mlađom te starijom djecom. Preduvjet za primjenu terapeutske igre je razvijena simbolička igra koja djetetu omogućuje da zadovolji svoje želje i potrebe. Jedan je u nizu oblika podrške djeci koja se nose s izazovima u svom socio-emocionalnom razvoju.
Terapeutsku igru provode stručni djelatnici vrtića (odgojitelji i stručni suradnici) educirani u području terapije igrom.
