9. prosinca su se u Dječjem vrtiću Rakovac održale radionice za starije odgojne skupine na temu "Perceptivne varke". Radionice su održali psihologinja Bartulović i vanjski psiholog Pilčik. Za početak su se djeca okušala u zagonetkama, nakon čega se nastavilo s programom radionice, o čemu više možete pročitati u nastavku teksta.
Svijet oko nas doživljavamo kroz osjetila koja prenose informacije našem mozgu. Međutim, ponekad ono što vidimo, čujemo ili osjećamo nije u potpunosti stvarno. Perceptivne varke su fascinantna pojava koja pokazuje kako naš mozak interpretira stvarnost i kako se pritom ponekad može prevariti. Najpoznatiji oblik perceptivnih varki su optičke iluzije gdje vidimo nešto što zapravo ne postoji ili pogrešno procjenjujemo oblik, veličinu ili pokret. U ovoj su radionici djeca imala priliku doživjeti iluziju pokreta koja uključuje slike koje izgledaju kao da se pomiču, iako su statične. Osim toga, prikazane su im popularne iluzije patka-zec i "Koliko slon ima nogu?".
No, nije samo vid taj koji nas može prevariti. U sklopu ove radionice korištena je i proprioceptivna iluzija, a ona je povezana s percepcijom položaja tijela i pokreta. Zadatak djece bio je pomicati zadane prste ukrštenih ruku gledajući sliku u zrcalu. Ovo ujedno čini i dobru vježbu za razvoj psihomotorike. Uz to, djeca su sudjelovala u zadatku olfaktorne supresije koji uključuje prepoznavanja okusa uz začepljivanje nosa. Na ovaj se način uglavnom mogu prepoznati osnovni okusi (gorko, slatko, slano, ljuto i kiselo), dok se specifičniji okusi uglavnom teže prepoznaju. Stoga je većini djece bilo teško prepoznati o kojem se točno voćnom okusu radi.
Na kraju, djeca su iskusila fenomen sljepoće na promjene, odnosno fenomen percepcije koji pokazuje kako naš mozak može propustiti očite promjene u okolini, čak i kada su one velike ili značajne. To se događa kada pažnja nije usmjerena na određeni aspekt scene, zbog čega mozak ne registrira razlike. U kontekstu toga djeci su prikazani videi koji su prikazivali postupne promjene na fotografijama, zbog čega je uglavnom bilo teško prepoznati do kojih je sve razlika ili promjena došlo. Sljepoća na promjene naglašava da mozak ne "snima" stvarnost kao kamera, već aktivno bira i obrađuje informacije koje smatra važnima. Promjene koje nisu u fokusu pažnje često ostaju neopažene jer mozak tako štedi energiju.
Zanimljivo je kako perceptivne varke otkrivaju granice naših osjetila i pokazatelj su toga koliko naš mozak aktivno sudjeluje u stvaranju onoga što percipiramo kao stvarnost. Umjesto pasivnog primatelja, mozak je "kreator" naše stvarnosti, ponekad sklon pogreškama, ali uvijek spreman prilagoditi se i učiti iz iskustva.
