PRIPREMA ZA POLAZAK U ŠKOLU

Polazak u školu predstavlja veliku promjenu u životu djeteta. Iako se većina djece veseli polasku u školu, postoje i ona djeca koje taj novi izazov plaši.

Kako bismo djeci olakšali prilagodbu na novo životno razdoblje, za školu ih možemo pripremiti različitim aktivnostima te im na taj način umanjiti strah od škole i pomoći im da se što uspješnije i brže prilagode na novu  sredinu.

Što vi kao roditelji možete učiniti kako biste pomogli vašim prvašićima da se što bolje snađu u školi?

1. Razvoj predčitalačkih vještina

Za savladavanje čitanja vrlo je važno da dijete ima razvijene sve predčitalačke vještine koje se ne odnose samo na prepoznavanje slova, već obuhvaćaju čitav niz aspekata poput dobro razvijenih govornih vještina, prepoznavanja prvog i početnog slova i glasa u riječi, glasovne analize i sinteze, bogatog rječnika, gramatičkog izražavanja, uočavanja rime itd.

Iako većinu aktivnosti za razvoj predčitalačkih vještina djeca razvijaju kroz igru u svakodnevnim aktivnostima, možemo ih i dodatno pripremiti za lakše savladavanje čitanja.

Što kao roditelj možete učiniti?

  • čitajte djetetu priče koje će ono prepričavati,
  • dok čitate pratite tekst prstom kako bi dijete shvatilo da tekst ide s lijeva na desno i da slova prate riječi koje izgovarate,
  • igrajte igre u kojima ćete osvijestiti glasovnu analizu i sintezu: nabrajajte što više riječi koje počinju na zadani glas, zatim riječi koje završavaju na zadani glas, učite razlikovati  kratke od dugih riječi i sl.

2. Razvoj predpisalačkih vještina

Za savladavanje pisanja preduvjet je dobro razvijena fina motorika ruke koja je započela davno i to loptanjem, hvatanjem, penjanjem, igrama u pijesku, slaganjem kocaka itd. Ipak, određenim aktivnostima moguće je dodatno poraditi na razvoju fine motorike što je preduvjet za uspješno savladavanje navedene vještine.

Što kao roditelj možete učiniti?

  • kod djece se često spontano javlja potreba za crtanjem, pisanjem i bojanjem te je stoga poželjno djetetu osigurati radni kutak gdje će moći crtati, bojiti, rezati, lijepiti i sl.,
  • potičite dijete na precrtavanje zadanih oblika, spajanje točkica i bojanje unutar zadanih okvira,
  • obratite pažnju na pravilan hvat olovke te na neaktivnu ruku koja treba pridržavati papir.

3. Razvoj matematičkih koncepata

Da bi dijete razumjelo matematiku trebalo bi imati dobro usvojene prostorne odnose (u, na, pokraj, ispod, iznad…), uočavati odnose među predmetima (veći, manji, teži, lakši…), razlikovati predmete prema svojstvima (razlikovanje boja, tvrd-mekan, topao-hladan…), uspoređivati predmete i grupirati ih prema zadanom kriteriju (prema boji, obliku, veličini…), prepoznavati količine (puno, malo) i na kraju mehanički brojiti (do 10), prebrojavati te povezivati količinu s brojem.

Što kao roditelj možete učiniti?

  • s djecom sortirati i prebrojavati igračke ili druge djetetu zanimljive predmete,
  • uspoređivati velike i male predmete,
  • uspoređivati namještaj po visini i širini,
  • razgovarati u šetnji o tome što je blizu, što daleko, što je visoko, što je nisko itd.

 

Što je još važno?

1. Socio-emocionalni razvoj

Prilagodba djeteta na školu ovisit će i o njegovim socio-emocionalnim kompetencijama, odnosno o sposobnosti da bude prihvaćeno u okolini. Dijete koje se nauči nositi s frustracijama i negativnim osjećajima, lakše će se prilagoditi i okolina će ga lakše prihvatiti, za razliku od djeteta koje nema iskustvo nošenja s frustracijama (pretjerano zaštićivano dijete). Razvoj socio-emocionalnih vještina je ono na što bi se roditelji trebali najviše fokusirati u pripremi svoje djece za školu.

Što sve uključuje socio-emocionalni razvoj?

  • Razvoj samostalnosti

Samostalnost djeteta razvijat ćete vjerujući svom djetetu da može i zna. Važno je znati da je samostalno dijete samopouzdano, sretno i uspješno. Zato se trudite činiti sljedeće:

  • budite dosljedni u svom odnosu prema djetetovim obavezama i stvaranju radnih navika (npr. očekujte od djeteta da samostalno posprema igračke, odijeva se, hrani, posprema krevet itd.),
  • nemojte preuzimati djetetove obaveze i činiti stvari umjesto njega (ukoliko se dijete samo počešlja, umije, opere zube, pospremi svoje stvari i sl., stječe sigurnost u sebe i ponosno je jer je samo nešto učinilo).

Naravno da za razvoj samostalnosti, posebno kod neke djece, treba puno strpljenja, no roditelju će biti lakše kad zna da samostalnost na koncu utječe i na djetetovo samopoštovanje, bez čega je nemoguće izrasti u stabilnu ličnost.

  • Samoregulacija i kontrola emocija

Ova sposobnost pretpostavlja da se dijete zna suzdržati, odnosno odgoditi zadovoljenje neke svoje potrebe. Na primjer, kada želi nešto reći ili učiniti, da to može odgoditi neko vrijeme, dok ne dođe trenutak za to. Samoregulacija se odnosi i na to da dijete zna kontrolirati svoje emocije. Osim što ih do polaska u školu valja naučiti prepoznati, dijete ih mora moći znati i (barem donekle) kontrolirati. Roditelji često pokušavaju zaštititi svoje dijete u tolikoj mjeri da mu onemogućavaju da se suoči s neuspjehom i frustracijama, a to nije dobro. Frustracije su sastavni dio odrastanja i sazrijevanja te pomažu djetetovu razvoju. Zato se trudite činiti sljedeće:

  • pomozite djetetu da nauči razlikovati emocije (razgovarajte o tome kako izleda i ponaša se onaj tko je sretan, tužan, ljut itd. i ne bojte se pokazati vlastite emocije),
  • pomozite djetetu da pronađe prihvatljiv način kontrole vlastitih emocija (npr. kada si jako ljut, stisni jastuk ili broji do 5 i sl.),
  • dozvolite djetetu, u određenoj mjeri i situacijama, da uči na svojim pogreškama (dijete koje se previše zaštićuje, razvija osjećaj manje vrijednosti).
  • Prilagodljivost društvenim normama i pravilima

Djeci se neće svidjeti sva pravila, ali ih moraju naučiti poštivati. Svakom djetetu potrebne su  jasne granice i pravila da bi se osjećalo sigurno, no u njihovu postavljanju treba paziti na uravnoteženost i „pravu mjeru“. Pravila ne trebaju biti ni prekruta niti prefleksibilna. Kako bi dijete razvilo potrebne socio-emocionalne vještine važno je da mu:

  • pokažete ljubav i poštovanje čak i kad ste ljuti na njega (trudite se ne kritizirati dijete, već njegovo neprimjereno ponašanje),
  • objasnite što želite da učini i zašto to želite (npr. „Važno mi je da pomakneš ove igračke jer se bojim da ću pasti preko njih”, a ne „Napravi to jer ja tako kažem”).

 

2. Razvoj pažnje

Osim dobre pripremljenosti za usvajanje akademskih znanja (čitanja, pisanja, matematike) i socio-emocionalnog razvoja, za uspješno školovanje važnu ulogu ima i djetetova pažnja.

Pažnja se najčešće razvija spontano, bavljenjem djetetom te usmjeravanjem njegovih aktivnosti na ciljane zadatke. Kako dijete ne bi imalo problema s pažnjom, posebno je važno uvesti mir i strukturu u djetetov život, igrati društvene igre, čitati priče te ograničiti vrijeme gledanja crtića i korištenja računala, mobitela, tableta i sličnih uređaja.

 

Pripremila: Diana Panjković, pedagoginja