Category "Pedagogija"

31svi.2019

Kako pomoći djetetu kada se odvaja od prijatelja u vrtiću?

Odvajanje od vrtićkih prijatelja, kao i rastanak od omiljene odgajateljice iz vrtića, predstavlja svojevrsni gubitak za dijete. Nije moguće postati „školarcem“, a da prije toga dijete ne izgubi sigurnost vrtića i prijateljstva koja je izgradilo u tom okruženju. Iako je polazak u školu kod većine djece i roditelja popraćen osjećajem uzbuđenja i veselja, važno je razgovarati s djetetom o svim promjenama koje će se dogoditi, uključujući i sve ono što se gubi odlaskom iz vrtića. Važno je pomoći djetetu da nađe način kako se oprostiti od prijatelja, posebno onih koje možda neće viđati u školi ili u susjedstvu.

Kako djetetu olakšati prilagodbu na polazak u školu?

• Razvijajte pozitivne stavove djeteta prema školi i učitelju. Nemojte nikada plašiti dijete školom niti mu prijetiti njegovom učiteljicom. O školi pričajte kao o mjestu na kome će dijete puno naučiti i raditi zanimljive stvari.
• Dajte djetetu do znanja da imate povjerenja u njegove sposobnosti i da može računati na vašu pomoć. Razgovarajte na koje načine može zatražiti pomoć od vas, tko mu još može pomoći kada nešto ne razumije ili ima problema.
• Poželjno je prije početka nastave prošetati s djetetom, pokazati mu školu iznutra (ukoliko je moguće), prošetati oko škole i zadržati se na školskom igralištu. Prvi kontakt sa školom, kako s prostorom tako i s djelatnicima škole, često je vrlo važan za djetetov osjećaj sigurnosti i zadovoljstva.
• Na vrijeme i u ugodnoj atmosferi nabavite potreban pribor za školu. Uključite dijete u sve aktivnosti oko nabave i pripreme školskog pribora i knjiga.
• U dogovoru s djetetom odredite prostor za rad i učenje. Vrlo je važno da dijete ima vrijeme i prostor za rad, učenje i pisanje svojih zadaća. Važna su jasna pravila vezana za učenje i školske obaveze, a poticanje učenja na istom mjestu i u isto vrijeme olakšava razvijanje radnih navika kod djece. Također, poželjno je da radna površina i prostor tijekom pisanja zadaća i učenja nemaju puno sadržaja i igračaka koje će odvlačiti djetetovu pažnju.
• Pažljivo planirajte godišnji odmor – osigurajte si slobodne dane kako bi mogli prvih dana otpratiti dijete u školu i dočekati ga po povratku iz škole.
• Pobrinite se da učitelj/ica i stručna služba škole dobiju sve važne informacije koje mogu pomoći boljem razumijevanju djetetovog ponašanja i eventualnih teškoća.

Nova pravila, drugačiji način rada od onog u vrtiću, očekivanja i zahtjevi školske sredine predstavljaju stresnu situaciju i potrebno je određeno vrijeme kako bi se djeca privikla na novu sredinu. Moguće je da će se separacijski strahovi, koji su razvojno očekivani, pojačati i postati izraženiji, što se u ponašanju djeteta može opaziti kroz teže odvajanje od roditelja, brizi za sigurnost roditelja, pozivanje roditelja da ostane u školi ili odbijanje odlaska u školu. Neki od ranije spomenutih savjeta koji mogu olakšati djeci polazak u školu, doprinijet će smanjenju početne tjeskobe i zabrinutosti djeteta.

I ne zaboravite, dijete koje postaje učenik ne prestaje biti dijete!

Korišteni izvori:
• Poliklinika za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba

Pripremila: Diana Panjković, pedagog

5ruj.2017

Vrlo je važno pohvaliti dijete ako mislimo da je ono nešto  uradilo dobro. Time ga ohrabrujemo, dajemo mu pozitivnu povratnu informaciju, pomažemo mu da prepozna svoje mogućnosti i razvija toliko potrebno samopouzdanje.

Ne smijemo zaboraviti da odgoj nisu samo naredbe, zabrane, kazne i prigovori.

Odgoj su i pohvale, poticaji, podrška, priznanje, razumijevanje, ohrabrenje.

I mi odrasli volimo kad nas netko pohvali za ono u čemu smo uspješni, kad vidimo da netko cijeni naše pozitivne osobine, mogućnosti i naš trud!

Na jednak način, poticaj i podršku vole i trebaju i djeca.

  • Pohvale trebaju biti jasne i konkretne, iskrene i realne
  • Važno je pohvaliti trud koji je dijete uložilo u nešto, ne samo rezultat
  • Svako je dijete jedinstveno; pohvalite svoje dijete bez uspoređivanja s drugom djecom

 

pripremila: Lana Klokočki, pedagog

5ruj.2017

Sigurno je da „slobodno vrijeme“ mnogim roditeljima danas zvuči kao luksuz. Uzimajući u obzir radno vrijeme i životne obveze koje ima većina roditelja, to ne čudi.

Stoga ponekad roditelji smatraju da je kuhanje ili gledanje televizije u istoj prostoriji u kojoj se dijete igra kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom. No često se pritom događa da je roditelj odsutan za vrijeme igre i druženja. Ponekad istovremeno gledamo televiziju i igramo društvenu igru s djetetom. Ili nam dijete pokazuje svoj crtež dok mi razgovaramo na telefon i ne obraćamo previše pažnje na dijete.

Međutim, djecu nije jednostavno prevariti. Ona vrlo dobro prepoznaju naše ponašanje i osjećaju kada ih ne slušamo s punom pažnjom.

  Dobra vijest je da je, kad govorimo o kvalitetno provedenom vremenu, bitnije kako, nego kolikoTo može biti pola sata na dan, ali neka to bude vrijeme bez žurbe i pogledavanja na sat. Neka to bude vrijeme u kojem će dijete znati da ima na raspolaganju jednog ili oba roditelja samo sa sebe – za igranje, razgovaranje, pitanja, maženje; bez da roditelja mora s ikim ili ičim dijeliti.

Neke od kvalitetnih zajedničkih aktivnosti uključuju razgovaranje, čitanje, igranje, obiteljske izlete, uključivanje u djetetove aktivnosti i hobije, zajedničko obavljanje kućanskih poslova…

   Ne zaboravite da je zajedničko provođenje slobodnog vremena neizostavno za izgradnju komunikacije i kvalitetnih obiteljskih odnosa temeljenih na povjerenju, bliskosti i povezanosti.

Pripremila: Lana Klokočki, pedagog

5ruj.2017

Pod nazivom „mješovite skupine“ podrazumijevamo one vrtićke skupine u kojima je razlika u dobi među djecom dvije ili više godina.

Tradicionalni pristup odgoju i obrazovanju najčešće podrazumijeva formiranje skupina u kojoj su djeca približno iste dobi, polazeći od pretpostavke da su djeca iste dobi na istom/sličnom stupnju razvoja te da stoga  imaju iste/slične mogućnosti, potrebe i interese. Na temelju tog shvaćanja kreira se i odgojno-obrazovni program koji bi  slijedio potrebe i interese sve djeci određene dobi.

Činjenica jest da djeca iste dobi dijele slične razvojne karakteristike (imaju slične mogućnosti i interese). Međutim, već dulje vrijeme pedagoška i psihološka teorija i praksa govore o važnosti razumijevanja individualnosti svakog djeteta. Ta se individualnost očituje u različitostima u karakteru, sposobnostima, mogućnostima, talentima, interesima i potrebama djece, čak i među djecom iste dobi. Drugim riječima, ne postoje dva identična djeteta; ne postoje dva djeteta na potpuno istom stupnju razvoja. Broj koji označuje godine djeteta često je samo to – broj, a ne jedini parametar kojim se trebamo voditi pri osmišljavanju pedagoških programa za dijete. Samim time, ideja da je moguće unaprijed donijeti „kruti“ i „zatvoreni“ odgojno-obrazovni program koji bi odgovarao svakom djetetu unutar jedne odgojne skupine nije utemeljena.

Kada je riječ o mješovitoj skupini, česta je bojazan roditelja da će za mlađe dijete sadržaji biti prezahtjevni, obzirom da u grupi borave i starija djeca.  Istovremeno, roditelji starije djece strahuju da će sadržaji njihovoj djeci biti prejednostavni i da će se ona morati konstantno prilagođavati mlađima. Bojazan je razumljiva, ali cilj ovog članka jest ukazati na dokazane prednosti i kvalitete koje mješovita skupina može ponuditi.

Već dulji niz godina mijenja se ideja vrtića kao „odgojno-obrazovne institucije“ u ideju vrtića kao „dječje kuće“. Vrtić  kao dječja kuća podrazumijeva obiteljsku atmosferu topline, prihvaćenosti i slobode, nasuprot hladnoći i krutosti institucije. Između ostalog, važna karakteristika obitelji jest dobna različitost njezinih članova, a baš je to karakteristika koja obitelj obogaćuje i čini mjestom sigurnosti i međusobnog učenja, rasta i razvoja.

Potencijal mješovite odgojno-obrazovne skupine krije se upravo u tome: mlađa se djeca uz stariju osjećaju hrabrije, otvorenije i opuštenije te lakše i brže uče. Starija djeca su primjer mlađima, brinu za njih, pokazuju im kako naučiti nešto novo, čime mlađe potiču i ohrabruju, a sami učvršćuju samopouzdanje i uče iznositi vlastite stavove i ideje. Svi zajedno postaju zreliji i odgovorniji. Djeca na prirodan način uče međusobno surađivati, pomagati, dijeliti. Također, imaju mogućnosti odabrati mlađeg ili starijeg partnera za igru, ovisno o svojim potrebama i interesima. U konačnici, u mješovitoj skupini osim mlađe i starije djece najčešće postoje i djeca iste dobi, tako da djeca imaju mogućnost odnosa i s vršnjacima.

Ovaj pozitivni utjecaj djece jednih na druge očituje se u svim područjima razvoja, posebice  spoznajnom (razmišljanje, stjecanje novih znanja i vještina, rješavanje problema, istraživanje), socio-emocionalnom (druženje, pružanje pomoći, dogovor oko korištenja stvari, sposobnost čekanja na red, samokontrola, samostalnost, suradnja i timski rad) te komunikaciji i govoru (druženje djece različite dobi pozitivno utječe na razvoj govora mlađe djece i usvajanje novih riječi).

Posebno naglašavamo da je važno od malena usvojiti spoznaju da nismo svi jednaki i nemamo svi iste mogućnosti – ali da je to u redu. Atmosfera u  mješovitim skupinama je slična onoj u obitelji ili životu općenito, gdje je uvijek netko stariji, a netko mlađi, netko sposobniji, a netko manje sposoban, netko bolji, a netko lošiji u nekoj aktivnosti. Na taj način učimo prihvaćati druge, ali i sebe onakve kakvi jesmo i imamo mogućnost razvijati vlastite sposobnosti i talente, a ne se uspoređivati i natjecati s drugima.

Da bi mješovita skupina uspješno funkcionirala, važno je da odgojitelj prati i poznaje svako dijete u skupini kao individuu i grupu kao cjelinu te s time usklađuje svoja pedagoška znanja koja primjenjuje u praksi. Poznavajući djecu u skupini, odgojitelj može ponuditi djeci odgovarajuće sadržaje i poticaje te na mudar način usmjeravati aktivnosti, igre, interese djece u smjeru najpovoljnijem za razvoj i učenje. Upravo iz toga razloga unaprijed propisani „kruti“ plan i program odgoja nije dobro rješenje, jer razrada plana treba proizlaziti iz konkretnih dječjih sposobnosti, mogućnosti, potreba i interesa.

Kao zaključak, možemo reći da su potencijalne prednosti mješovitih odgojnih skupina velike u svakom pogledu te da je šteta te prednosti ne koristiti unutar odgojno-obrazovnog rada dječjeg vrtića.

 

Lana Klokočki, prof. pedagogije

5ruj.2017

Roditelji su prvi i najvažniji odgojitelji svoje djece. Oni na djecu imaju najveći utjecaj te im žele pružiti sve što je potrebno da bi se razvili u cjelovite, zrele  i produktivne ličnosti. U obitelji se dijete osjeća zaštićeno i prihvaćeno; ona mu pruža oslonac za cjelokupni razvoj.

    Predškolska ustanova jedno je od prvih iskustava uključenja djeteta u socijalno okruženje. Ustanova djetetu pruža cjelovite programe odgoja, obrazovanja, njege i zaštite. No njezin je zadatak ujedno pružiti potporu suvremenoj obitelji u  zadaći odgajanja djece.

Stoga je suradnja obitelji i vrtića važan preduvjet optimalnog razvoja i odgoja djeteta u institucionalnom kontekstu. Profesionalna uloga odgojitelja i životna uloga roditelja vrlo su slične. Polaskom djeteta u jaslice ili vrtić roditelji i odgojitelji postaju suradnici na zajedničkom zadatku skrbi, njege, odgoja i obrazovanja djeteta.

Kad je suradnja dobra, roditelji dobivaju podršku od strane odgojitelja, čime proširuju svoja znanja i vještine i postaju sigurniji u obavljanju svoje roditeljske uloge.  No razmjenom iskustava i sam odgojitelj ima mogućnost steći novih spoznaja o djetetu te time učiniti svoj rad još kvalitetnijim. Kod djeteta se, pak, jača osjećaj vlastite vrijednosti kada vidi da drugi cijene i uvažavaju njegove roditelje. Konačno,  suradnja dovodi do veće kvalitete rada u vrtiću, jer roditelji mogu na različite načine  sudjelovati u ostvarivanju zadaća vrtića, a njihovi uvidi i prijedlozi često su vrlo kvalitetni i konstruktivni.

No da bismo s nekim ostvarili dobru suradnju, nužni su određeni preduvjeti, a to je prvenstveno međusobno poštovanje i uvažavanje koje se vidi i osjeti u načinu komunikacije i pristupu drugoj osobi. Također, suradnje nema bez međusobnog povjerenja, koje se pak postupno stječe i razvija.  U atmosferi poštovanja i povjerenja, mnogo je lakše  iskreno i otvoreno surađivati.

Stoga je važno da svi djelatnici vrtića profesionalno shvaćaju svoju poslovnu ulogu te na profesionalan način pristupaju roditeljima i djeci.  S druge strane, važno je i da roditelj razvija povjerenje i pozitivan stav prema djelatnicima vrtića koji brinu za njihovo dijete.


MOGUĆI NAČINI KOMUNICIRANJA I SURADNJE RODITELJA I VRTIĆA:

–          svakodnevni kraći  individualni razgovori roditelja i odgojitelja

–          prethodno dogovoreni individualni razgovori roditelja i odgojitelja

–          komunikacija putem  panoa  („Kutić za roditelje“ – često sadrže važne informacije, dužnost je roditelja pratiti pano)

–          putem različitih upitnika i anketa

–          putem roditeljskih sastanaka

–          putem različitih radionica ili predavanja za roditelje

–          putem individualnih razgovora sa članovima stručnog tima

–          zajedničkim sudjelovanjem na izletima, priredbama, predstavama, proslavama

–          boravkom roditelja u skupini u vremenu adaptacije, ali i kasnije,  u dogovoru s odgojiteljem (uključivanje u

planiranje i izvedbu aktivnosti odgojno – obrazovnog procesa prema mogućnostima i interesima)

 

pripremila: Lana Klokočki, prof. pedagogije

5ruj.2017

Poslovi vrtićkog pedagoga mogu se podijeliti u nekoliko kategorija: na poslove usmjerene na rad s djecom, s odgojiteljima, s roditeljima, s društvenim čimbenicima te ravnateljem i stručnim timom. Pedagog je dio stručnog tima vrtića, koji uz njega najčešće čine još i psiholog, defektolog i/ili logoped.

 

PEDAGOG U ODNOSU NA DIJETE:

  • obavlja poslove vezane za upis djece (sudjeluje u provedbi upisa u vrtić, inicijalnim razgovorima roditeljima i djecom te formiranju odgojno-obrazovnih skupina; prati novoupisanu djecu u vremenu prilagodbe)
  • organizira i prati ostvarivanje odgojno-obrazovnog procesa (promišlja i kreira kvalitetne odgojno-obrazovne uvjete za svu djecu u ustanovi, predlaže načine i oblike obogaćivanja odgojno-obrazovnog procesa, predlaže i inicira promjene koje će doprinijeti djetetovoj dobrobiti
  • prati razvoj djece (sudjeluje u otkrivanju njihovih posebnih odgojnih i razvojnih potreba te poduzimanja odgovarajućih mjera, surađuje po tom pitanju s roditeljima i nadležnim specijalističkim službama)

 

PEDAGOG U ODNOSU NA RODITELJE I OBITELJ

  • predlaže i potiče vrtićku suradnju s obitelji (raznovrsni oblici suradnje i komunikacije na razini ustanove)
  • potiče osmišljeno sudjelovanje roditelja u odgojno-obrazovnom procesu
  • savjetuje roditelje pri odabiru najprikladnijeg programa za dijete
  • savjetuje i pruža podršku roditeljima u pitanju odgoja i odnosa roditelj-dijete
  • sudjeluje u provođenju anketa i upitnika za roditelje
  • provodi i/ili sudjeluje u organizaciji roditeljskih sastanaka i predavanja za roditelje

 

PEDAGOG U ODNOSU NA ODGOJITELJE:

  • prati, procjenjuje i pomaže odgojiteljima u unapređivanju odgojno-obrazovnog procesa (motivira odgojitelja na uvođenje inovacija u rad s djecom, pomaže odgojiteljima u refleksiji odgojno-obrazovne prakse, promovira i demonstrira suvremene metodičke i interakcijske pristupa u odgojno obrazovnom radu, prati prostorno uređenje soba dnevnog boravka i općenito kvalitetu odgojno-obrazovnog rada)
  • pomaže odgojiteljima u pripremi vrtićkih dramskih predstava, igrokaza, estetskog uređenja vrtića te osmišljavanju zabavnih sadržaja na razini vrtića
  • podrška je i pomoć odgojiteljima u interakcijama s roditeljima
  • pomaže u vođenju pedagoške dokumentacije i bilješki
  • potiče stručna usavršavanja kao i samorazvoj odgojitelja
  • pomaže odgojiteljima – pripravnicima u radu
  • organizira studentsku praksu

 

PEDAGOG U ODNOSU NA DRUŠTVENU ZAJEDNICU:

  •  predlaže, organizira i  ostvaruje različite oblike suradnje s društvenom zajednicom (suradnje s osnovnim školama , s ostalim dječjim vrtićima, suradnje sa specifičnim stručnim službama (Centar za socijalnu skrb, SUVAG, UNICEF itd.), suradnje s različitim kulturno – društvenim institucijama u vidu obogaćivanja programa odgoja i obrazovanja  (Gradska knjižnica, Gradski muzej,Gradsko kazalište, Dječji dom, različite javne službe – policija, vatrogasci, hitna pomoć), a s ciljem organizacije priredbi, predstava, edukacija, izleta itd., suradnje sa svim društvenim čimbenicima koji su predviđeni Godišnjim planom i programom (Dan vrtića, obilježavanje prigodnih datuma, završne priredbe i ostale prigode planirane Godišnjim programom vrtića)

PEDAGOG KAO DIO STRUČNOG TIMA:

  • organizira i provodi interna stručna usavršavanja (tijekom godine)
  • zajednički radi na planiranju, programiranju, organizaciji, realizaciji i valorizaciji programskih sadržaja u vrtiću
  • surađuje na organizaciji izvedbenih programa
  • surađuje na prezentaciji rada vrtića u javnosti
  • zajednički planira Odgojiteljska vijeća, stručne grupe i radionice
  • surađuje u organizaciji akcija, proslava, predstava, izleta
  • sudjeluje u nabavkama didaktičkog materijala i unapređivanju materijalnih i organizacijskih uvjeta za ostvarivanje procesa njege, odgoja i obrazovanja
  • sudjeluje u zajedničkom rješavanju odgojno – obrazovne problematike

pripremila: Lana Klokočki, prof. pedagogije