Category "Pedagogija"

5ruj.2017

Vrlo je važno pohvaliti dijete ako mislimo da je ono nešto  uradilo dobro. Time ga ohrabrujemo, dajemo mu pozitivnu povratnu informaciju, pomažemo mu da prepozna svoje mogućnosti i razvija toliko potrebno samopouzdanje.

Ne smijemo zaboraviti da odgoj nisu samo naredbe, zabrane, kazne i prigovori.

Odgoj su i pohvale, poticaji, podrška, priznanje, razumijevanje, ohrabrenje.

I mi odrasli volimo kad nas netko pohvali za ono u čemu smo uspješni, kad vidimo da netko cijeni naše pozitivne osobine, mogućnosti i naš trud!

Na jednak način, poticaj i podršku vole i trebaju i djeca.

  • Pohvale trebaju biti jasne i konkretne, iskrene i realne
  • Važno je pohvaliti trud koji je dijete uložilo u nešto, ne samo rezultat
  • Svako je dijete jedinstveno; pohvalite svoje dijete bez uspoređivanja s drugom djecom

 

pripremila: Lana Klokočki, pedagog

5ruj.2017

Sigurno je da „slobodno vrijeme“ mnogim roditeljima danas zvuči kao luksuz. Uzimajući u obzir radno vrijeme i životne obveze koje ima većina roditelja, to ne čudi.

Stoga ponekad roditelji smatraju da je kuhanje ili gledanje televizije u istoj prostoriji u kojoj se dijete igra kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom. No često se pritom događa da je roditelj odsutan za vrijeme igre i druženja. Ponekad istovremeno gledamo televiziju i igramo društvenu igru s djetetom. Ili nam dijete pokazuje svoj crtež dok mi razgovaramo na telefon i ne obraćamo previše pažnje na dijete.

Međutim, djecu nije jednostavno prevariti. Ona vrlo dobro prepoznaju naše ponašanje i osjećaju kada ih ne slušamo s punom pažnjom.

  Dobra vijest je da je, kad govorimo o kvalitetno provedenom vremenu, bitnije kako, nego kolikoTo može biti pola sata na dan, ali neka to bude vrijeme bez žurbe i pogledavanja na sat. Neka to bude vrijeme u kojem će dijete znati da ima na raspolaganju jednog ili oba roditelja samo sa sebe – za igranje, razgovaranje, pitanja, maženje; bez da roditelja mora s ikim ili ičim dijeliti.

Neke od kvalitetnih zajedničkih aktivnosti uključuju razgovaranje, čitanje, igranje, obiteljske izlete, uključivanje u djetetove aktivnosti i hobije, zajedničko obavljanje kućanskih poslova…

   Ne zaboravite da je zajedničko provođenje slobodnog vremena neizostavno za izgradnju komunikacije i kvalitetnih obiteljskih odnosa temeljenih na povjerenju, bliskosti i povezanosti.

Pripremila: Lana Klokočki, pedagog

5ruj.2017

Pod nazivom „mješovite skupine“ podrazumijevamo one vrtićke skupine u kojima je razlika u dobi među djecom dvije ili više godina.

Tradicionalni pristup odgoju i obrazovanju najčešće podrazumijeva formiranje skupina u kojoj su djeca približno iste dobi, polazeći od pretpostavke da su djeca iste dobi na istom/sličnom stupnju razvoja te da stoga  imaju iste/slične mogućnosti, potrebe i interese. Na temelju tog shvaćanja kreira se i odgojno-obrazovni program koji bi  slijedio potrebe i interese sve djeci određene dobi.

Činjenica jest da djeca iste dobi dijele slične razvojne karakteristike (imaju slične mogućnosti i interese). Međutim, već dulje vrijeme pedagoška i psihološka teorija i praksa govore o važnosti razumijevanja individualnosti svakog djeteta. Ta se individualnost očituje u različitostima u karakteru, sposobnostima, mogućnostima, talentima, interesima i potrebama djece, čak i među djecom iste dobi. Drugim riječima, ne postoje dva identična djeteta; ne postoje dva djeteta na potpuno istom stupnju razvoja. Broj koji označuje godine djeteta često je samo to – broj, a ne jedini parametar kojim se trebamo voditi pri osmišljavanju pedagoških programa za dijete. Samim time, ideja da je moguće unaprijed donijeti „kruti“ i „zatvoreni“ odgojno-obrazovni program koji bi odgovarao svakom djetetu unutar jedne odgojne skupine nije utemeljena.

Kada je riječ o mješovitoj skupini, česta je bojazan roditelja da će za mlađe dijete sadržaji biti prezahtjevni, obzirom da u grupi borave i starija djeca.  Istovremeno, roditelji starije djece strahuju da će sadržaji njihovoj djeci biti prejednostavni i da će se ona morati konstantno prilagođavati mlađima. Bojazan je razumljiva, ali cilj ovog članka jest ukazati na dokazane prednosti i kvalitete koje mješovita skupina može ponuditi.

Već dulji niz godina mijenja se ideja vrtića kao „odgojno-obrazovne institucije“ u ideju vrtića kao „dječje kuće“. Vrtić  kao dječja kuća podrazumijeva obiteljsku atmosferu topline, prihvaćenosti i slobode, nasuprot hladnoći i krutosti institucije. Između ostalog, važna karakteristika obitelji jest dobna različitost njezinih članova, a baš je to karakteristika koja obitelj obogaćuje i čini mjestom sigurnosti i međusobnog učenja, rasta i razvoja.

Potencijal mješovite odgojno-obrazovne skupine krije se upravo u tome: mlađa se djeca uz stariju osjećaju hrabrije, otvorenije i opuštenije te lakše i brže uče. Starija djeca su primjer mlađima, brinu za njih, pokazuju im kako naučiti nešto novo, čime mlađe potiču i ohrabruju, a sami učvršćuju samopouzdanje i uče iznositi vlastite stavove i ideje. Svi zajedno postaju zreliji i odgovorniji. Djeca na prirodan način uče međusobno surađivati, pomagati, dijeliti. Također, imaju mogućnosti odabrati mlađeg ili starijeg partnera za igru, ovisno o svojim potrebama i interesima. U konačnici, u mješovitoj skupini osim mlađe i starije djece najčešće postoje i djeca iste dobi, tako da djeca imaju mogućnost odnosa i s vršnjacima.

Ovaj pozitivni utjecaj djece jednih na druge očituje se u svim područjima razvoja, posebice  spoznajnom (razmišljanje, stjecanje novih znanja i vještina, rješavanje problema, istraživanje), socio-emocionalnom (druženje, pružanje pomoći, dogovor oko korištenja stvari, sposobnost čekanja na red, samokontrola, samostalnost, suradnja i timski rad) te komunikaciji i govoru (druženje djece različite dobi pozitivno utječe na razvoj govora mlađe djece i usvajanje novih riječi).

Posebno naglašavamo da je važno od malena usvojiti spoznaju da nismo svi jednaki i nemamo svi iste mogućnosti – ali da je to u redu. Atmosfera u  mješovitim skupinama je slična onoj u obitelji ili životu općenito, gdje je uvijek netko stariji, a netko mlađi, netko sposobniji, a netko manje sposoban, netko bolji, a netko lošiji u nekoj aktivnosti. Na taj način učimo prihvaćati druge, ali i sebe onakve kakvi jesmo i imamo mogućnost razvijati vlastite sposobnosti i talente, a ne se uspoređivati i natjecati s drugima.

Da bi mješovita skupina uspješno funkcionirala, važno je da odgojitelj prati i poznaje svako dijete u skupini kao individuu i grupu kao cjelinu te s time usklađuje svoja pedagoška znanja koja primjenjuje u praksi. Poznavajući djecu u skupini, odgojitelj može ponuditi djeci odgovarajuće sadržaje i poticaje te na mudar način usmjeravati aktivnosti, igre, interese djece u smjeru najpovoljnijem za razvoj i učenje. Upravo iz toga razloga unaprijed propisani „kruti“ plan i program odgoja nije dobro rješenje, jer razrada plana treba proizlaziti iz konkretnih dječjih sposobnosti, mogućnosti, potreba i interesa.

Kao zaključak, možemo reći da su potencijalne prednosti mješovitih odgojnih skupina velike u svakom pogledu te da je šteta te prednosti ne koristiti unutar odgojno-obrazovnog rada dječjeg vrtića.

 

Lana Klokočki, prof. pedagogije

5ruj.2017

Roditelji su prvi i najvažniji odgojitelji svoje djece. Oni na djecu imaju najveći utjecaj te im žele pružiti sve što je potrebno da bi se razvili u cjelovite, zrele  i produktivne ličnosti. U obitelji se dijete osjeća zaštićeno i prihvaćeno; ona mu pruža oslonac za cjelokupni razvoj.

    Predškolska ustanova jedno je od prvih iskustava uključenja djeteta u socijalno okruženje. Ustanova djetetu pruža cjelovite programe odgoja, obrazovanja, njege i zaštite. No njezin je zadatak ujedno pružiti potporu suvremenoj obitelji u  zadaći odgajanja djece.

Stoga je suradnja obitelji i vrtića važan preduvjet optimalnog razvoja i odgoja djeteta u institucionalnom kontekstu. Profesionalna uloga odgojitelja i životna uloga roditelja vrlo su slične. Polaskom djeteta u jaslice ili vrtić roditelji i odgojitelji postaju suradnici na zajedničkom zadatku skrbi, njege, odgoja i obrazovanja djeteta.

Kad je suradnja dobra, roditelji dobivaju podršku od strane odgojitelja, čime proširuju svoja znanja i vještine i postaju sigurniji u obavljanju svoje roditeljske uloge.  No razmjenom iskustava i sam odgojitelj ima mogućnost steći novih spoznaja o djetetu te time učiniti svoj rad još kvalitetnijim. Kod djeteta se, pak, jača osjećaj vlastite vrijednosti kada vidi da drugi cijene i uvažavaju njegove roditelje. Konačno,  suradnja dovodi do veće kvalitete rada u vrtiću, jer roditelji mogu na različite načine  sudjelovati u ostvarivanju zadaća vrtića, a njihovi uvidi i prijedlozi često su vrlo kvalitetni i konstruktivni.

No da bismo s nekim ostvarili dobru suradnju, nužni su određeni preduvjeti, a to je prvenstveno međusobno poštovanje i uvažavanje koje se vidi i osjeti u načinu komunikacije i pristupu drugoj osobi. Također, suradnje nema bez međusobnog povjerenja, koje se pak postupno stječe i razvija.  U atmosferi poštovanja i povjerenja, mnogo je lakše  iskreno i otvoreno surađivati.

Stoga je važno da svi djelatnici vrtića profesionalno shvaćaju svoju poslovnu ulogu te na profesionalan način pristupaju roditeljima i djeci.  S druge strane, važno je i da roditelj razvija povjerenje i pozitivan stav prema djelatnicima vrtića koji brinu za njihovo dijete.


MOGUĆI NAČINI KOMUNICIRANJA I SURADNJE RODITELJA I VRTIĆA:

–          svakodnevni kraći  individualni razgovori roditelja i odgojitelja

–          prethodno dogovoreni individualni razgovori roditelja i odgojitelja

–          komunikacija putem  panoa  („Kutić za roditelje“ – često sadrže važne informacije, dužnost je roditelja pratiti pano)

–          putem različitih upitnika i anketa

–          putem roditeljskih sastanaka

–          putem različitih radionica ili predavanja za roditelje

–          putem individualnih razgovora sa članovima stručnog tima

–          zajedničkim sudjelovanjem na izletima, priredbama, predstavama, proslavama

–          boravkom roditelja u skupini u vremenu adaptacije, ali i kasnije,  u dogovoru s odgojiteljem (uključivanje u

planiranje i izvedbu aktivnosti odgojno – obrazovnog procesa prema mogućnostima i interesima)

 

pripremila: Lana Klokočki, prof. pedagogije

5ruj.2017

Poslovi vrtićkog pedagoga mogu se podijeliti u nekoliko kategorija: na poslove usmjerene na rad s djecom, s odgojiteljima, s roditeljima, s društvenim čimbenicima te ravnateljem i stručnim timom. Pedagog je dio stručnog tima vrtića, koji uz njega najčešće čine još i psiholog, defektolog i/ili logoped.

 

PEDAGOG U ODNOSU NA DIJETE:

  • obavlja poslove vezane za upis djece (sudjeluje u provedbi upisa u vrtić, inicijalnim razgovorima roditeljima i djecom te formiranju odgojno-obrazovnih skupina; prati novoupisanu djecu u vremenu prilagodbe)
  • organizira i prati ostvarivanje odgojno-obrazovnog procesa (promišlja i kreira kvalitetne odgojno-obrazovne uvjete za svu djecu u ustanovi, predlaže načine i oblike obogaćivanja odgojno-obrazovnog procesa, predlaže i inicira promjene koje će doprinijeti djetetovoj dobrobiti
  • prati razvoj djece (sudjeluje u otkrivanju njihovih posebnih odgojnih i razvojnih potreba te poduzimanja odgovarajućih mjera, surađuje po tom pitanju s roditeljima i nadležnim specijalističkim službama)

 

PEDAGOG U ODNOSU NA RODITELJE I OBITELJ

  • predlaže i potiče vrtićku suradnju s obitelji (raznovrsni oblici suradnje i komunikacije na razini ustanove)
  • potiče osmišljeno sudjelovanje roditelja u odgojno-obrazovnom procesu
  • savjetuje roditelje pri odabiru najprikladnijeg programa za dijete
  • savjetuje i pruža podršku roditeljima u pitanju odgoja i odnosa roditelj-dijete
  • sudjeluje u provođenju anketa i upitnika za roditelje
  • provodi i/ili sudjeluje u organizaciji roditeljskih sastanaka i predavanja za roditelje

 

PEDAGOG U ODNOSU NA ODGOJITELJE:

  • prati, procjenjuje i pomaže odgojiteljima u unapređivanju odgojno-obrazovnog procesa (motivira odgojitelja na uvođenje inovacija u rad s djecom, pomaže odgojiteljima u refleksiji odgojno-obrazovne prakse, promovira i demonstrira suvremene metodičke i interakcijske pristupa u odgojno obrazovnom radu, prati prostorno uređenje soba dnevnog boravka i općenito kvalitetu odgojno-obrazovnog rada)
  • pomaže odgojiteljima u pripremi vrtićkih dramskih predstava, igrokaza, estetskog uređenja vrtića te osmišljavanju zabavnih sadržaja na razini vrtića
  • podrška je i pomoć odgojiteljima u interakcijama s roditeljima
  • pomaže u vođenju pedagoške dokumentacije i bilješki
  • potiče stručna usavršavanja kao i samorazvoj odgojitelja
  • pomaže odgojiteljima – pripravnicima u radu
  • organizira studentsku praksu

 

PEDAGOG U ODNOSU NA DRUŠTVENU ZAJEDNICU:

  •  predlaže, organizira i  ostvaruje različite oblike suradnje s društvenom zajednicom (suradnje s osnovnim školama , s ostalim dječjim vrtićima, suradnje sa specifičnim stručnim službama (Centar za socijalnu skrb, SUVAG, UNICEF itd.), suradnje s različitim kulturno – društvenim institucijama u vidu obogaćivanja programa odgoja i obrazovanja  (Gradska knjižnica, Gradski muzej,Gradsko kazalište, Dječji dom, različite javne službe – policija, vatrogasci, hitna pomoć), a s ciljem organizacije priredbi, predstava, edukacija, izleta itd., suradnje sa svim društvenim čimbenicima koji su predviđeni Godišnjim planom i programom (Dan vrtića, obilježavanje prigodnih datuma, završne priredbe i ostale prigode planirane Godišnjim programom vrtića)

PEDAGOG KAO DIO STRUČNOG TIMA:

  • organizira i provodi interna stručna usavršavanja (tijekom godine)
  • zajednički radi na planiranju, programiranju, organizaciji, realizaciji i valorizaciji programskih sadržaja u vrtiću
  • surađuje na organizaciji izvedbenih programa
  • surađuje na prezentaciji rada vrtića u javnosti
  • zajednički planira Odgojiteljska vijeća, stručne grupe i radionice
  • surađuje u organizaciji akcija, proslava, predstava, izleta
  • sudjeluje u nabavkama didaktičkog materijala i unapređivanju materijalnih i organizacijskih uvjeta za ostvarivanje procesa njege, odgoja i obrazovanja
  • sudjeluje u zajedničkom rješavanju odgojno – obrazovne problematike

pripremila: Lana Klokočki, prof. pedagogije