Category "Općenito"

5ruj.2017

Vrlo je važno pohvaliti dijete ako mislimo da je ono nešto  uradilo dobro. Time ga ohrabrujemo, dajemo mu pozitivnu povratnu informaciju, pomažemo mu da prepozna svoje mogućnosti i razvija toliko potrebno samopouzdanje.

Ne smijemo zaboraviti da odgoj nisu samo naredbe, zabrane, kazne i prigovori.

Odgoj su i pohvale, poticaji, podrška, priznanje, razumijevanje, ohrabrenje.

I mi odrasli volimo kad nas netko pohvali za ono u čemu smo uspješni, kad vidimo da netko cijeni naše pozitivne osobine, mogućnosti i naš trud!

Na jednak način, poticaj i podršku vole i trebaju i djeca.

  • Pohvale trebaju biti jasne i konkretne, iskrene i realne
  • Važno je pohvaliti trud koji je dijete uložilo u nešto, ne samo rezultat
  • Svako je dijete jedinstveno; pohvalite svoje dijete bez uspoređivanja s drugom djecom

 

pripremila: Lana Klokočki, pedagog

5ruj.2017

Sigurno je da „slobodno vrijeme“ mnogim roditeljima danas zvuči kao luksuz. Uzimajući u obzir radno vrijeme i životne obveze koje ima većina roditelja, to ne čudi.

Stoga ponekad roditelji smatraju da je kuhanje ili gledanje televizije u istoj prostoriji u kojoj se dijete igra kvalitetno provedeno vrijeme s djetetom. No često se pritom događa da je roditelj odsutan za vrijeme igre i druženja. Ponekad istovremeno gledamo televiziju i igramo društvenu igru s djetetom. Ili nam dijete pokazuje svoj crtež dok mi razgovaramo na telefon i ne obraćamo previše pažnje na dijete.

Međutim, djecu nije jednostavno prevariti. Ona vrlo dobro prepoznaju naše ponašanje i osjećaju kada ih ne slušamo s punom pažnjom.

  Dobra vijest je da je, kad govorimo o kvalitetno provedenom vremenu, bitnije kako, nego kolikoTo može biti pola sata na dan, ali neka to bude vrijeme bez žurbe i pogledavanja na sat. Neka to bude vrijeme u kojem će dijete znati da ima na raspolaganju jednog ili oba roditelja samo sa sebe – za igranje, razgovaranje, pitanja, maženje; bez da roditelja mora s ikim ili ičim dijeliti.

Neke od kvalitetnih zajedničkih aktivnosti uključuju razgovaranje, čitanje, igranje, obiteljske izlete, uključivanje u djetetove aktivnosti i hobije, zajedničko obavljanje kućanskih poslova…

   Ne zaboravite da je zajedničko provođenje slobodnog vremena neizostavno za izgradnju komunikacije i kvalitetnih obiteljskih odnosa temeljenih na povjerenju, bliskosti i povezanosti.

Pripremila: Lana Klokočki, pedagog

5ruj.2017

Pod nazivom „mješovite skupine“ podrazumijevamo one vrtićke skupine u kojima je razlika u dobi među djecom dvije ili više godina.

Tradicionalni pristup odgoju i obrazovanju najčešće podrazumijeva formiranje skupina u kojoj su djeca približno iste dobi, polazeći od pretpostavke da su djeca iste dobi na istom/sličnom stupnju razvoja te da stoga  imaju iste/slične mogućnosti, potrebe i interese. Na temelju tog shvaćanja kreira se i odgojno-obrazovni program koji bi  slijedio potrebe i interese sve djeci određene dobi.

Činjenica jest da djeca iste dobi dijele slične razvojne karakteristike (imaju slične mogućnosti i interese). Međutim, već dulje vrijeme pedagoška i psihološka teorija i praksa govore o važnosti razumijevanja individualnosti svakog djeteta. Ta se individualnost očituje u različitostima u karakteru, sposobnostima, mogućnostima, talentima, interesima i potrebama djece, čak i među djecom iste dobi. Drugim riječima, ne postoje dva identična djeteta; ne postoje dva djeteta na potpuno istom stupnju razvoja. Broj koji označuje godine djeteta često je samo to – broj, a ne jedini parametar kojim se trebamo voditi pri osmišljavanju pedagoških programa za dijete. Samim time, ideja da je moguće unaprijed donijeti „kruti“ i „zatvoreni“ odgojno-obrazovni program koji bi odgovarao svakom djetetu unutar jedne odgojne skupine nije utemeljena.

Kada je riječ o mješovitoj skupini, česta je bojazan roditelja da će za mlađe dijete sadržaji biti prezahtjevni, obzirom da u grupi borave i starija djeca.  Istovremeno, roditelji starije djece strahuju da će sadržaji njihovoj djeci biti prejednostavni i da će se ona morati konstantno prilagođavati mlađima. Bojazan je razumljiva, ali cilj ovog članka jest ukazati na dokazane prednosti i kvalitete koje mješovita skupina može ponuditi.

Već dulji niz godina mijenja se ideja vrtića kao „odgojno-obrazovne institucije“ u ideju vrtića kao „dječje kuće“. Vrtić  kao dječja kuća podrazumijeva obiteljsku atmosferu topline, prihvaćenosti i slobode, nasuprot hladnoći i krutosti institucije. Između ostalog, važna karakteristika obitelji jest dobna različitost njezinih članova, a baš je to karakteristika koja obitelj obogaćuje i čini mjestom sigurnosti i međusobnog učenja, rasta i razvoja.

Potencijal mješovite odgojno-obrazovne skupine krije se upravo u tome: mlađa se djeca uz stariju osjećaju hrabrije, otvorenije i opuštenije te lakše i brže uče. Starija djeca su primjer mlađima, brinu za njih, pokazuju im kako naučiti nešto novo, čime mlađe potiču i ohrabruju, a sami učvršćuju samopouzdanje i uče iznositi vlastite stavove i ideje. Svi zajedno postaju zreliji i odgovorniji. Djeca na prirodan način uče međusobno surađivati, pomagati, dijeliti. Također, imaju mogućnosti odabrati mlađeg ili starijeg partnera za igru, ovisno o svojim potrebama i interesima. U konačnici, u mješovitoj skupini osim mlađe i starije djece najčešće postoje i djeca iste dobi, tako da djeca imaju mogućnost odnosa i s vršnjacima.

Ovaj pozitivni utjecaj djece jednih na druge očituje se u svim područjima razvoja, posebice  spoznajnom (razmišljanje, stjecanje novih znanja i vještina, rješavanje problema, istraživanje), socio-emocionalnom (druženje, pružanje pomoći, dogovor oko korištenja stvari, sposobnost čekanja na red, samokontrola, samostalnost, suradnja i timski rad) te komunikaciji i govoru (druženje djece različite dobi pozitivno utječe na razvoj govora mlađe djece i usvajanje novih riječi).

Posebno naglašavamo da je važno od malena usvojiti spoznaju da nismo svi jednaki i nemamo svi iste mogućnosti – ali da je to u redu. Atmosfera u  mješovitim skupinama je slična onoj u obitelji ili životu općenito, gdje je uvijek netko stariji, a netko mlađi, netko sposobniji, a netko manje sposoban, netko bolji, a netko lošiji u nekoj aktivnosti. Na taj način učimo prihvaćati druge, ali i sebe onakve kakvi jesmo i imamo mogućnost razvijati vlastite sposobnosti i talente, a ne se uspoređivati i natjecati s drugima.

Da bi mješovita skupina uspješno funkcionirala, važno je da odgojitelj prati i poznaje svako dijete u skupini kao individuu i grupu kao cjelinu te s time usklađuje svoja pedagoška znanja koja primjenjuje u praksi. Poznavajući djecu u skupini, odgojitelj može ponuditi djeci odgovarajuće sadržaje i poticaje te na mudar način usmjeravati aktivnosti, igre, interese djece u smjeru najpovoljnijem za razvoj i učenje. Upravo iz toga razloga unaprijed propisani „kruti“ plan i program odgoja nije dobro rješenje, jer razrada plana treba proizlaziti iz konkretnih dječjih sposobnosti, mogućnosti, potreba i interesa.

Kao zaključak, možemo reći da su potencijalne prednosti mješovitih odgojnih skupina velike u svakom pogledu te da je šteta te prednosti ne koristiti unutar odgojno-obrazovnog rada dječjeg vrtića.

 

Lana Klokočki, prof. pedagogije

5ruj.2017

Roditelji su prvi i najvažniji odgojitelji svoje djece. Oni na djecu imaju najveći utjecaj te im žele pružiti sve što je potrebno da bi se razvili u cjelovite, zrele  i produktivne ličnosti. U obitelji se dijete osjeća zaštićeno i prihvaćeno; ona mu pruža oslonac za cjelokupni razvoj.

    Predškolska ustanova jedno je od prvih iskustava uključenja djeteta u socijalno okruženje. Ustanova djetetu pruža cjelovite programe odgoja, obrazovanja, njege i zaštite. No njezin je zadatak ujedno pružiti potporu suvremenoj obitelji u  zadaći odgajanja djece.

Stoga je suradnja obitelji i vrtića važan preduvjet optimalnog razvoja i odgoja djeteta u institucionalnom kontekstu. Profesionalna uloga odgojitelja i životna uloga roditelja vrlo su slične. Polaskom djeteta u jaslice ili vrtić roditelji i odgojitelji postaju suradnici na zajedničkom zadatku skrbi, njege, odgoja i obrazovanja djeteta.

Kad je suradnja dobra, roditelji dobivaju podršku od strane odgojitelja, čime proširuju svoja znanja i vještine i postaju sigurniji u obavljanju svoje roditeljske uloge.  No razmjenom iskustava i sam odgojitelj ima mogućnost steći novih spoznaja o djetetu te time učiniti svoj rad još kvalitetnijim. Kod djeteta se, pak, jača osjećaj vlastite vrijednosti kada vidi da drugi cijene i uvažavaju njegove roditelje. Konačno,  suradnja dovodi do veće kvalitete rada u vrtiću, jer roditelji mogu na različite načine  sudjelovati u ostvarivanju zadaća vrtića, a njihovi uvidi i prijedlozi često su vrlo kvalitetni i konstruktivni.

No da bismo s nekim ostvarili dobru suradnju, nužni su određeni preduvjeti, a to je prvenstveno međusobno poštovanje i uvažavanje koje se vidi i osjeti u načinu komunikacije i pristupu drugoj osobi. Također, suradnje nema bez međusobnog povjerenja, koje se pak postupno stječe i razvija.  U atmosferi poštovanja i povjerenja, mnogo je lakše  iskreno i otvoreno surađivati.

Stoga je važno da svi djelatnici vrtića profesionalno shvaćaju svoju poslovnu ulogu te na profesionalan način pristupaju roditeljima i djeci.  S druge strane, važno je i da roditelj razvija povjerenje i pozitivan stav prema djelatnicima vrtića koji brinu za njihovo dijete.


MOGUĆI NAČINI KOMUNICIRANJA I SURADNJE RODITELJA I VRTIĆA:

–          svakodnevni kraći  individualni razgovori roditelja i odgojitelja

–          prethodno dogovoreni individualni razgovori roditelja i odgojitelja

–          komunikacija putem  panoa  („Kutić za roditelje“ – često sadrže važne informacije, dužnost je roditelja pratiti pano)

–          putem različitih upitnika i anketa

–          putem roditeljskih sastanaka

–          putem različitih radionica ili predavanja za roditelje

–          putem individualnih razgovora sa članovima stručnog tima

–          zajedničkim sudjelovanjem na izletima, priredbama, predstavama, proslavama

–          boravkom roditelja u skupini u vremenu adaptacije, ali i kasnije,  u dogovoru s odgojiteljem (uključivanje u

planiranje i izvedbu aktivnosti odgojno – obrazovnog procesa prema mogućnostima i interesima)

 

pripremila: Lana Klokočki, prof. pedagogije

5ruj.2017

Poslovi vrtićkog pedagoga mogu se podijeliti u nekoliko kategorija: na poslove usmjerene na rad s djecom, s odgojiteljima, s roditeljima, s društvenim čimbenicima te ravnateljem i stručnim timom. Pedagog je dio stručnog tima vrtića, koji uz njega najčešće čine još i psiholog, defektolog i/ili logoped.

 

PEDAGOG U ODNOSU NA DIJETE:

  • obavlja poslove vezane za upis djece (sudjeluje u provedbi upisa u vrtić, inicijalnim razgovorima roditeljima i djecom te formiranju odgojno-obrazovnih skupina; prati novoupisanu djecu u vremenu prilagodbe)
  • organizira i prati ostvarivanje odgojno-obrazovnog procesa (promišlja i kreira kvalitetne odgojno-obrazovne uvjete za svu djecu u ustanovi, predlaže načine i oblike obogaćivanja odgojno-obrazovnog procesa, predlaže i inicira promjene koje će doprinijeti djetetovoj dobrobiti
  • prati razvoj djece (sudjeluje u otkrivanju njihovih posebnih odgojnih i razvojnih potreba te poduzimanja odgovarajućih mjera, surađuje po tom pitanju s roditeljima i nadležnim specijalističkim službama)

 

PEDAGOG U ODNOSU NA RODITELJE I OBITELJ

  • predlaže i potiče vrtićku suradnju s obitelji (raznovrsni oblici suradnje i komunikacije na razini ustanove)
  • potiče osmišljeno sudjelovanje roditelja u odgojno-obrazovnom procesu
  • savjetuje roditelje pri odabiru najprikladnijeg programa za dijete
  • savjetuje i pruža podršku roditeljima u pitanju odgoja i odnosa roditelj-dijete
  • sudjeluje u provođenju anketa i upitnika za roditelje
  • provodi i/ili sudjeluje u organizaciji roditeljskih sastanaka i predavanja za roditelje

 

PEDAGOG U ODNOSU NA ODGOJITELJE:

  • prati, procjenjuje i pomaže odgojiteljima u unapređivanju odgojno-obrazovnog procesa (motivira odgojitelja na uvođenje inovacija u rad s djecom, pomaže odgojiteljima u refleksiji odgojno-obrazovne prakse, promovira i demonstrira suvremene metodičke i interakcijske pristupa u odgojno obrazovnom radu, prati prostorno uređenje soba dnevnog boravka i općenito kvalitetu odgojno-obrazovnog rada)
  • pomaže odgojiteljima u pripremi vrtićkih dramskih predstava, igrokaza, estetskog uređenja vrtića te osmišljavanju zabavnih sadržaja na razini vrtića
  • podrška je i pomoć odgojiteljima u interakcijama s roditeljima
  • pomaže u vođenju pedagoške dokumentacije i bilješki
  • potiče stručna usavršavanja kao i samorazvoj odgojitelja
  • pomaže odgojiteljima – pripravnicima u radu
  • organizira studentsku praksu

 

PEDAGOG U ODNOSU NA DRUŠTVENU ZAJEDNICU:

  •  predlaže, organizira i  ostvaruje različite oblike suradnje s društvenom zajednicom (suradnje s osnovnim školama , s ostalim dječjim vrtićima, suradnje sa specifičnim stručnim službama (Centar za socijalnu skrb, SUVAG, UNICEF itd.), suradnje s različitim kulturno – društvenim institucijama u vidu obogaćivanja programa odgoja i obrazovanja  (Gradska knjižnica, Gradski muzej,Gradsko kazalište, Dječji dom, različite javne službe – policija, vatrogasci, hitna pomoć), a s ciljem organizacije priredbi, predstava, edukacija, izleta itd., suradnje sa svim društvenim čimbenicima koji su predviđeni Godišnjim planom i programom (Dan vrtića, obilježavanje prigodnih datuma, završne priredbe i ostale prigode planirane Godišnjim programom vrtića)

PEDAGOG KAO DIO STRUČNOG TIMA:

  • organizira i provodi interna stručna usavršavanja (tijekom godine)
  • zajednički radi na planiranju, programiranju, organizaciji, realizaciji i valorizaciji programskih sadržaja u vrtiću
  • surađuje na organizaciji izvedbenih programa
  • surađuje na prezentaciji rada vrtića u javnosti
  • zajednički planira Odgojiteljska vijeća, stručne grupe i radionice
  • surađuje u organizaciji akcija, proslava, predstava, izleta
  • sudjeluje u nabavkama didaktičkog materijala i unapređivanju materijalnih i organizacijskih uvjeta za ostvarivanje procesa njege, odgoja i obrazovanja
  • sudjeluje u zajedničkom rješavanju odgojno – obrazovne problematike

pripremila: Lana Klokočki, prof. pedagogije

5ruj.2017

Dolazak djeteta u obitelj uz neopisivu radost predstavlja i znatan stres i uzrokuje mnoge promjene u obiteljskoj dinamici. Pri tome je poseban izazov i briga  za roditelje kako će njihovo starije dijete prihvatiti dolazak prinove.

Reakcije prvog djeteta ovise o:

  • dobi djeteta
  • temperamentu
  • emocionalnoj zrelosti
  • kognitivnom razvoju
  • pripremljenosti na dolazak drugog djeteta
  • roditeljskim postupcima nakon rođenja bebe

Mogući oblici ponašanja starijeg djeteta:

  • regresija – povratak na već prevaziđene oblike ponašanja
  • (npr. tepanje, mokrenje u krevet, traženje dude ili bočice, sisanje palca…)
  • povlačenje u sebe, manje komuniciranje s roditeljima, gubitak zanimanja za igru
  • agresivnost i negativizam koji mogu uključivati i izravnu agresiju prema novorođenčetu

Promjene u ponašanju starijeg djeteta predstavljaju normalnu reakciju na novu situaciju i uglavnom su prolaznog karaktera.

Većina promjena u ponašanju povlači se do 8. mjeseca starosti dojenčeta.

Kako roditelji mogu pomoći?

  • već tijekom trudnoće pripremiti dijete na dolazak brata ili sestre
  • (uključiti dijete u donošenje nekih odluka, pr. odabir pojedinih stvari za bebu, razgovarati o dolasku novorođenčeta…)
  • po dolasku prinove planirati vrijeme koje će biti posvećeno starijem djetetu
  • poticati starije dijete da pomogne u brizi oko bebe
  • isticati koliko cijenite svako dijete po njegovim jedinstvenim osobinama
  • jedan roditelj (otac) može više pažnje i vremena posvetiti starijem djetetu, dok je drugi (majka) zaokupljen bebom

Važno je:

  • prihvatiti dječju tjeskobu i ljubomoru na sestru ili brata kao normalnu pojavu i istodobno zaštititi bebu od mogućih štetnih načina izražavanja tih osjećaja
  • postaviti jasne i čvrste granice prihvatljivog i neprihvatljivog ponašanja starijem djetetu

Pripremila: Ana Budimir, prof. psihologije

5ruj.2017

Poštovani roditelji,

polazak djeteta u jaslice ili vrtić najčešće je prvo veće odvajanje u životu Vašeg djeteta i zato nerijetko predstavlja znatan stres kako za dijete, tako i za Vas.
Kada Vaše dijete krene u jaslice ili vrtić i mi ćemo brinuti o njegovom razvoju. U tom važnom zadatku neophodno nam je potrebna i Vaša podrška i suradnja.

Imajte na umu: ODGOJITELJI SU VAŠI NAJBLIŽI SURADNICI!

Dobrom suradnjom učvrstit ćemo osjećaj povjerenja Vašeg djeteta u sredinu u kojoj će provoditi veći dio dana!

KAKO SE DJECA PONAŠAJU TIJEKOM PRILAGODBE?

Moguće djetetove reakcije u periodu adaptacije su:

  • Burno rastajanje s roditeljima
  • Plač, odbijanje komunikacija s odgojiteljem
  • Odbijanje jela, teškoće uspavljivanja, nemiran san

Regresija u ponašanju (pr. dijete koje je uspostavilo kontrolu stolice, opet obavlja nuždu u gaćice, dijete koje je u potpunosti usvojilo govor ponovno počinje tepati i sl.)

Tri su osnovna tipa adaptacije :
1. LAKA ADAPTACIJA – kod takve djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju se tijekom 10 – 15 dana boravka u vrtiću – jaslicama.
2. ADAPTACIJA SREDNJE TEŽINE – promjene u ponašanju su produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u vrtiću – jaslicama.
3. TEŠKA ADAPTACIJA – dugotrajniji i naporniji poremećaj ponašanja koji može trajati 2 – 6 mj.

Kako će proteći djetetova adaptacija velikim dijelom ovisi:

  • o starosti djeteta – lakše se prilagođavaju starija nego mlađa djeca
  • o dosadašnjim kontaktima s većim brojem djece i odraslima – kakva iskustva dijete ima u odvajanju od roditelja
  • o individualnim osobinama djeteta, stupnju njegova razvoja i zdravstvenom stanju
  • o tome da li je i na koji način dijete pripremano na polazak u jaslice/vrtić
  • o redovitosti dolaženja u ustanovu tijekom perioda prilagodbe – izostanci produžuju vrijeme prilagodbe

 

KAKO PRIPREMITI DIJETE NA JASLICE/VRTIĆ?

1. Češće razgovarajte s djetetom o polasku u vrtić na način:

  • Vrtić je mjesto gdje ima puno igračaka i djece
  • U kojem se tete znaju igrati zanimljivih igara
  • Pričati što će se sve raditi u vrtiću i kako ce teći njegov boravak
  • Nikako ne plašiti dijete vrtićem (tamo se mora sve pojesti, mora se spavati, vidjet ćeš ti kad dođeš u vrtić kod tete, i slične izjave)

2. Prilagoditi ritam djetetova života u obitelji onom kojim će živjeti u vrtiću
3. Privikavati dijete na noćnu posudu, da jede žlicom, pije iz šalice
4. Osamostaljivati dijete u oblačenju, svlačenju, održavanju higijene i prehrane
(za dijete vrtićkog uzrasta)

 

KADA DIJETE KRENE U JASLICE/VRTIĆ?

1. Poželjno je da prve done (1-2 tjedna) dijete dolazi u vrtić na kraće vrijeme. Vrijeme boravka će se postepeno produživati.
2. Ponijeti sa sobom neku djetetovu dragu igračku ili predmet – oni mu pružaju sigurnost (bočica, gaza i sl.)
3. Tijekom perioda prilagodbe NIJE poželjno navikavati dijete na nove oblike ponašanja (navikavanje na noćnu posudu, odvikavanje od bočice, dudice). Ako poželjno ponašanje nije usvojeno prije polaska u jaslice/vrtić tijekom prilagodbe svakako ga nije dobro poticati, nego ostaviti za vrijeme kada se dijete prilagodi novim promjenama u svome životu).
4. Vrlo je važan jutarnji rastanak s djetetom u jaslicama/vrtiću. Roditelj treba biti smiren, nikako djetetu ne smije pokazati svoju zabrinutost ili žalost što ga ostavlja. Dijete će to osjetiti pa će se i ono tako osjećati. Rastanak s djetetom ne smije se odgađati u nedogled. Dugo smirivanje djeteta ili ponovno vraćanje jer dijete plače, ne preporuča se. Dijete će ubuduće plakati duže očekujući da se roditelj vrati.
5. Važno je ostvariti dobar kontakt s odgojiteljem. Tete postaju vrlo važne osobe u životu djeteta i ono će biti smirenije i osjećat će se sigurnije ako vidi da njegova mama i teta ljubazno razgovaraju.
6. Po povratku iz vrtića, dobro je više vremena provoditi s djetetom. Šetati, igrati se, pričati priče, pružati nježnost, pokazati interes za njegove doživljaje iz vrtića.

 

BUDITE STRPLJIVI I MISLITE POZITIVNO!

I moguće promjene koje ćete primijetiti dio su odrastanja Vašeg djeteta.
Vaše iskustvo, brige i nedoumice podijelite s nama!

Pripremila: Ana Budimir, prof. psihologije

5ruj.2017

Polazak u školu predstavlja veliku prekretnicu u životu vas i vašeg djeteta.  Pri tome se roditelji nerijetko susreću s dilemama da li je njihovo dijete zaista spremno za školu, koje sposobnosti i vještine bi trebalo posjedovati i kako da mu se pomogne da ih usvoji.

Za cjelokupan razvoj djeteta, pa tako i za uspješnu prilagodbu djeteta na školu, važno je stvarati motivirajuće okruženje koje potiče dječju radoznalost, aktivnost, stjecanje novih iskustava, igru i stvaranje. U takvom okruženju dijete će lakše steći osobine, sposobnosti i vještine potrebne za uspjeh u školi.

Dobar preduvjet za uspješan početak školovanja imat će dijete koje:

  • ima dobru sliku o sebi
  • zna brinuti o sebi i svojim potrebama
  • zna i želi pomagati drugima
  • zna se dogovarati i pridržavati pravila
  • uspješno rješava sukobe
  • znatiželjno je, voli učiti nešto novo
  • zna se ponositi uspjehom i podnosi neuspjeh
  • može završiti ono što je započelo

 

Za polazak u osnovnu školu bitna su dva osnovna kriterija:

  1. Kronološka dob
  2. Psihofizička zrelost djeteta

Kronološka dob znači da su školski obveznici sva djeca koja zaključno s 31. ožujkom tekuće godine navršavaju šest godina života, a psihofizička zrelost uključuje fizičku, intelektualnu, emocionalnu i socijalnu zrelost. Zrelost djeteta za školu tako pretpostavlja optimalan stupanj razvijenosti različitih fizičkih i psihičkih funkcija djeteta koje će mu omogućiti uspješno savladavanje školskog gradiva.

Sposobnosti i vještine koje bi dijete trebalo posjedovati i čine zrelost za školu:

 

Grafomotoričke vještine:

»  fleksibilnost šake i prstiju, pravilno držanje olovke, jasne linije, adekvatan pritisak

»  povlačenje linije po uzorku od crte do crte, od točke do točke, povlačenje ravnih, kružnih i valovitih linija

»  precrtavanje geometrijskih likova: krug, kvadrat, trokut, romb

 

Prostorni odnosi:

»  razumijevanje prostornih odnosa: gore, dolje, ispred, iza, na, u, ispod, iznad

» usvojena orijentacija :

  • na tijelu (desna/lijeva ruka, noga, oko…)
  • u prostoru (što je desno/lijevo od djeteta, smjer kretanja nekog/nečeg)
  • na papiru (što je na desnoj/lijevoj strani papira)

 

Vremenski odnosi:

»  razumijevanje vremenskih odnosa: prije, poslije, jutro, podne, večer, prije podne, poslije podne, jučer, danas, sutra

»  poželjno je poznavanja dana u tjednu i snalaženje na satu

 

Numeričko poimanje

»  mehaničko brojanje barem do 20-30

»  snalaženje u pojmovima više, manje, oduzmi, dodaj

»  razumijevanje pojma skupa:

  • što sve spada u neki skup, a što ne (klasifikacija po obliku, veličini, težini, boji)
  • uspoređivanje dva skupa (gdje ima više, a gdje manje elemenata)
  • shvaćanje da se dodavanjem skup povećava, a oduzimanjem smanjuje

»  zbrajanje i oduzimanje na konkretnom materijalu do 10 (kocke, olovke i dr.)

»  razumijevanje pojma količine (dijete nakon prebrojavanja elemenata zna reći koliko ih čini taj skup)

»  sposobnost uspoređivanja mjerenjem koji je predmet duži, veći, širi

 

Govor i rječnik:

»  čisto izgovaranje glasova, razgovijetan govor

»  pravilno gramatičko izražavanje (korištenje množine, jednine, zamjenica, pravilan rod i padež)

»  sposobnost izricanja riječima što želi, treba, misli, osjeća

»  mogućnost pripovijedanja kraćeg događaja ili priče u pravilnom slijedu

 

Predčitalačke vještine:

»  rastavljanje poznatih riječi na slogove

»  prepoznavanje i imenovanje kojim glasom počinje i završava riječ

»  imenovanje riječi na zadani glas (igra „Na slovo na slovo“)

»  glasovna analiza i sinteza (rastavljanje riječi na glasove i spajanje glasova u riječi)

 

Socio-emocionalna zrelost:

»  sposobnost kontroliranja burnog izražavanja emocija (naročito ljutnje)

»  sposobnost odgađanja zadovoljstva kako bi postigao cilj (riješio zadat do kraja)

»  sposobnost za suradnju s drugima i poštivanje pravila

 

Proces razvoja navedenih sposobnosti i vještina kreće još od jaslica, odnosno od najranije dobi djeteta i odvija se kako kroz planirane, ciljane aktivnosti u vrtiću, tako i u svim svakodnevnim, životnim situacijama.

Što je korisno naučiti dijete prije škole?

  • osamostaliti dijete u brizi za sebe (oblačenje i obuvanje, kulturno-higijenske navike pri jelu, odlazak na WC, pranje i brisanje ruku, kulturne navike ophođenja…)
  • naučiti neke važne stvari (svoje ime i prezime i imena članova obitelji, adresu, siguran put od kuće do škole, pravila u pometu, gledati na sat…)

Što još možemo raditi kod kuće?

  • igrati se zajedno s djetetom (društvene igre kao npr. memori, domino, čovječe ne ljuti se potiču razvoj pamćenja, pažnje, usvajanje pojma broja, poštivanja pravila, tolerancije na neuspjeh…)
  • zajednički obavljati kućanske poslove, povjeriti djetetu zadatke za koje je sposobno i uz koje se osjeća vrijedno
  • često čitati djetetu zanimljive priče, učiti brojalice i pjesmice, odgonetavati zagonetke
  • razgovarati s djetetom, poticati i zadovoljavati njegovu znatiželju
  • podržavati ga kada naiđe na problem: uvažavati njegova rješenja, pomoći u izboru i odvagivanju mogućih posljedica
  • stvarati okruženje u kojem će dijete imati mnogo pisanog i likovnog materijala: knjige, slikovnice, časopise, bojice, olovke, flomastere, glinamol, kolaž…

Važno je također da s djetetom razgovarate o školi u pozitivnom ozračju,ne plašite ga učiteljicom i predstojećim obavezama. Uključite dijete u biranje i kupnju školske torbe i pribora i kreiranje mjesta za učenje te pomognite svom djetetu da u školu krene motivirano i bez straha.

pripremila: psihologinja prof. Ana Budimir