PEDAGOŠKI ZNAČAJ DOBNO MJEŠOVITIH ODGOJNIH SKUPINA U VRTIĆU

Pod nazivom „mješovite skupine“ podrazumijevamo one vrtićke skupine u kojima je razlika u dobi među djecom dvije ili više godina.

Tradicionalni pristup odgoju i obrazovanju najčešće podrazumijeva formiranje skupina u kojoj su djeca približno iste dobi, polazeći od pretpostavke da su djeca iste dobi na istom/sličnom stupnju razvoja te da stoga  imaju iste/slične mogućnosti, potrebe i interese. Na temelju tog shvaćanja kreira se i odgojno-obrazovni program koji bi  slijedio potrebe i interese sve djeci određene dobi.

Činjenica jest da djeca iste dobi dijele slične razvojne karakteristike (imaju slične mogućnosti i interese). Međutim, već dulje vrijeme pedagoška i psihološka teorija i praksa govore o važnosti razumijevanja individualnosti svakog djeteta. Ta se individualnost očituje u različitostima u karakteru, sposobnostima, mogućnostima, talentima, interesima i potrebama djece, čak i među djecom iste dobi. Drugim riječima, ne postoje dva identična djeteta; ne postoje dva djeteta na potpuno istom stupnju razvoja. Broj koji označuje godine djeteta često je samo to – broj, a ne jedini parametar kojim se trebamo voditi pri osmišljavanju pedagoških programa za dijete. Samim time, ideja da je moguće unaprijed donijeti „kruti“ i „zatvoreni“ odgojno-obrazovni program koji bi odgovarao svakom djetetu unutar jedne odgojne skupine nije utemeljena.

Kada je riječ o mješovitoj skupini, česta je bojazan roditelja da će za mlađe dijete sadržaji biti prezahtjevni, obzirom da u grupi borave i starija djeca.  Istovremeno, roditelji starije djece strahuju da će sadržaji njihovoj djeci biti prejednostavni i da će se ona morati konstantno prilagođavati mlađima. Bojazan je razumljiva, ali cilj ovog članka jest ukazati na dokazane prednosti i kvalitete koje mješovita skupina može ponuditi.

Već dulji niz godina mijenja se ideja vrtića kao „odgojno-obrazovne institucije“ u ideju vrtića kao „dječje kuće“. Vrtić  kao dječja kuća podrazumijeva obiteljsku atmosferu topline, prihvaćenosti i slobode, nasuprot hladnoći i krutosti institucije. Između ostalog, važna karakteristika obitelji jest dobna različitost njezinih članova, a baš je to karakteristika koja obitelj obogaćuje i čini mjestom sigurnosti i međusobnog učenja, rasta i razvoja.

Potencijal mješovite odgojno-obrazovne skupine krije se upravo u tome: mlađa se djeca uz stariju osjećaju hrabrije, otvorenije i opuštenije te lakše i brže uče. Starija djeca su primjer mlađima, brinu za njih, pokazuju im kako naučiti nešto novo, čime mlađe potiču i ohrabruju, a sami učvršćuju samopouzdanje i uče iznositi vlastite stavove i ideje. Svi zajedno postaju zreliji i odgovorniji. Djeca na prirodan način uče međusobno surađivati, pomagati, dijeliti. Također, imaju mogućnosti odabrati mlađeg ili starijeg partnera za igru, ovisno o svojim potrebama i interesima. U konačnici, u mješovitoj skupini osim mlađe i starije djece najčešće postoje i djeca iste dobi, tako da djeca imaju mogućnost odnosa i s vršnjacima.

Ovaj pozitivni utjecaj djece jednih na druge očituje se u svim područjima razvoja, posebice  spoznajnom (razmišljanje, stjecanje novih znanja i vještina, rješavanje problema, istraživanje), socio-emocionalnom (druženje, pružanje pomoći, dogovor oko korištenja stvari, sposobnost čekanja na red, samokontrola, samostalnost, suradnja i timski rad) te komunikaciji i govoru (druženje djece različite dobi pozitivno utječe na razvoj govora mlađe djece i usvajanje novih riječi).

Posebno naglašavamo da je važno od malena usvojiti spoznaju da nismo svi jednaki i nemamo svi iste mogućnosti – ali da je to u redu. Atmosfera u  mješovitim skupinama je slična onoj u obitelji ili životu općenito, gdje je uvijek netko stariji, a netko mlađi, netko sposobniji, a netko manje sposoban, netko bolji, a netko lošiji u nekoj aktivnosti. Na taj način učimo prihvaćati druge, ali i sebe onakve kakvi jesmo i imamo mogućnost razvijati vlastite sposobnosti i talente, a ne se uspoređivati i natjecati s drugima.

Da bi mješovita skupina uspješno funkcionirala, važno je da odgojitelj prati i poznaje svako dijete u skupini kao individuu i grupu kao cjelinu te s time usklađuje svoja pedagoška znanja koja primjenjuje u praksi. Poznavajući djecu u skupini, odgojitelj može ponuditi djeci odgovarajuće sadržaje i poticaje te na mudar način usmjeravati aktivnosti, igre, interese djece u smjeru najpovoljnijem za razvoj i učenje. Upravo iz toga razloga unaprijed propisani „kruti“ plan i program odgoja nije dobro rješenje, jer razrada plana treba proizlaziti iz konkretnih dječjih sposobnosti, mogućnosti, potreba i interesa.

Kao zaključak, možemo reći da su potencijalne prednosti mješovitih odgojnih skupina velike u svakom pogledu te da je šteta te prednosti ne koristiti unutar odgojno-obrazovnog rada dječjeg vrtića.

 

Lana Klokočki, prof. pedagogije